Krajem listopada prošle godine vijeće građana u Irskoj svom je parlamentu (Oireachtas) uručilo 36 preporuka za zakonodavne, političke i operativne promjene potrebne za smanjenje štetnih učinaka nedopuštenih droga na pojedince, obitelji, zajednice i šire irsko društvo. Bio je to četvrti put da je irski parlament posegnuo za ovim demokratskim alatom. Ono što je u irskom slučaju specifično bile su okolnosti pod kojim je uspostavljeno prvo vijeće građana (2016. – 2018.), kao i šire društvene reperkusije koje je proizvelo.
U Irskoj je vijeće građana kao format bilo nasljednik dvaju prijašnjih procesa tijekom kojih je predstavnička demokracija u pomoć prizvala građane. Prvi se odvijao u periodu od 2009. do 2011. godine, pod nazivom „Mi građani“, kao pilot-projekt za jačanje sudjelovanja građana u demokraciji u kojem je jedan od ishoda bila preporuka da se na nacionalnoj razini usvoje procesi deliberativne demokracije za “nadopunu i poboljšanje predstavničke demokracije”.
Drugo mu je izvorište tijelo pod nazivom Ustavna konvencija (Constitutional Convention; 2012. – 2014.) koje je irski parlament uspostavio u skladu s vladinim programom po kojem je razvoj zemlje trebao teći nakon općih izbora 2011. godine. Članovi Ustavne konvencije bili su predsjedavajući kojeg je imenovala vlada, 33 predstavnika koje su birale političke stranke i 66 nasumično odabranih građana.
Godine 2015. predsjednik irske vlade Enda Kenny predložio je mogućnost uspostave sličnog tijela nakon izbora 2016., specifičnih po tome što je jedna od važnijih, kontroverznih tema bila izmjena zakona o pobačaju (tzv. Osmi amandman na Ustav Irske, amandman koji je od 1983. definirao da je pobačaj dopušten samo kada je život trudne žene u opasnosti). Ovo pitanje dijelilo je irsko (katoličko) društvo pa se potrebitim činilo uspostaviti novo deliberativno-demokratsko tijelo – vijeće građana – koje će odluci o izmjeni Osmog amandmana, ma u kojem smjeru ona išla, dati legitimitet. U samom je startu izrečeno da novo tijelo, vijeće građana, mora biti uspostavljeno bez sudjelovanja političara, s mandatom da razmatra ograničen broj ključnih nacionalnih pitanja u dužem vremenskom razdoblju, vezanih za ustav ali i druge teme.
„Vruće“ teme vijeća građana Irske
Zapravo, osmišljeno je da će se prvo vijeće građana baviti čitavim paketom „vrućih“ tema: pravom na pobačaj (izmjenama Osmog amandmana), dužinom mandata samog parlamenta (uspostava parlamenta kao trajnog tijela, ili skraćivanje trajanja mandata parlamenta s pet na četiri godine ili, što je u konačnici vijeće građana i preporučilo, mogućnost skraćivanja mandata parlamenta “pod određenim okolnostima”), odlukama o uporabi referenduma, odgovorom na izazove starenja stanovništva i odgovorom na klimatske promjene. Plan je bio da će vijeće raditi čitavih godinu dana (što se kasnije produžilo na 18 mjeseci) i da će to jedno te isto vijeće građana svakoj od tema posvetiti nekoliko sjednica. Vlada se pak obvezala da će na preporuke vijeća građana službeno odgovoriti u parlamentu.
Vijeće građana Irske osnovano je parlamentarnom rezolucijom kao neovisno tijelo s predsjednikom (na tu je funkciju izabrana sutkinja Vrhovnog suda Mary Laffoy) kojeg imenuje vlada. Pravila i procedure vijeća građana napisali su i dogovorili sami članovi vijeća te predsjedavajuća. Nakon dužeg vremenskog perioda, opterećenog i s nekoliko afera, odabrano je 99 članova vijeća građana, osoba s pravom glasovanja, nasumično odabranih tako da predstavljaju irsko društvo po kriterijima spola, dobi, lokacije prebivanja i društvene klase. Također je izabrana i upravljačka skupina koju su činili predsjednik vijeća i reprezentativna skupina članova vijeća (6 do 12 u praksi) koje je među sobom biralo svih 99 članova vijeća. Sve njih u radu je podržavalo tajništvo vijeća.
Također, osnovano je povjerenstvo sastavljeno od predstavnika oba doma parlamenta, zaduženo za razmatranje izvješća/preporuka vijeća. Naime, i u irskom slučaju, iako vlada nije zakonski obvezna prihvatiti preporuke vijeća, ona na njih mora dati odgovor, parlamentu. U slučaju prihvaćanja preporuke, vlada mora dodatno odrediti rok za raspisivanje referenduma o pitanju koje je bilo predmetom rasprave vijeća građana.
Od pet tema koje je vijeće razmatralo, pitanje izmjena Osmog amandmana dakako je dobilo najviše međunarodne medijske pozornosti. Procjene su da je to prvo irsko vijeće građana imalo dva glavna učinka: političarima je omogućilo da razumiju kako javno mnijenje „diše“ i prije nego li se obvežu na referendum i posljedičnu odluku sa zakonodavnim učinkom. Fine Gael – vladajuća stranka od 2011., i nominalno i deklarativno podržala je vijeće građana od njegovih početaka. Dapače, nakon referenduma o izmjenama Osmog amandmana, slijedom kojeg je odlučeno da će se zamijeniti ustavnu zabranu abortusa odredbom koja parlamentu dopušta da regulira pobačaj, profesor politologije na Sveučilištu u Dublinu David Farrell primijetio je da se vijeće građana “pokazalo neprocjenjivim u upoznavanju političara s činjenicom da je irska javnost postala mnogo liberalnija u posljednjim desetljećima nego što ju se percipiralo”.
Drugo, čini se da je većina stanovništva Irske vijeće građana pozdravila kao pošten i pouzdan proces javnih konzultacija. Unatoč osudama aktivista protiv pobačaja i nekih članova oporbenih stranaka koji su proces proglašavali za namješten i nereprezentativan, javnost je, čini se, imala povjerenja u vijeće kao tijelo koje ga predstavlja.
Snage vijeća građana – nasumično odabrani građani i transparentan proces uz podršku stručnjaka i facilitatora
Mauricio Mejia u tekstu Case study: How did the Irish Citizen Assembly strengthened democracy? navodeći argumente zašto je vijeće građana pomoglo jačanju demokracije i povećalo sudjelovanje građana u javnoj sferi, s naglaskom na svoj prvi mandat vijeća, među prvim razlozima ističe sastav vijeća – riječ je o nasumično odabranim građanima, nepristranima i u odnosu na temu kojom su se bavili i u odnosu na sam proces.
Drugi je je razlog transparentnost procesa: osim što su se sve sjednice vijeća prenosile uživo i potom, kao snimke, arhivirale na internetu, javno su dostupni i svi dokumenti prezentirani na vijeću. Osim toga, prije završnih izvješća otvorene su i javne konzultacije s “ostalom” javnošću u obliku podnesaka odnosno mišljenja, ideja i preporuka vijeću građana; prikupljeno ih je ukupno 15 000. Skupštinama vijeća građana kroz posebnu se prijavu moglo pristupiti i u ulozi promatrača (odnosilo se to na interesne grupe, nevladine organizacije i vjerske skupine, veleposlanstva, političke stranke, akademike i društvene partnere, ovisno o temi).
Kao treći razlog Mejia navodi konstantnu podršku stručnjaka i facilitaciju procesa – pored facilitacije diskusija od strane predsjedavajućeg iz tzv. Upravljačke skupštine, članove vijeća građana savjetovala je Stručna savjetodavna skupina koja je bila odgovorna za pripremu informacija za svaku od tema.
Četvrti je razlog otvaranje samog političkog procesa deliberaciji – izvješće i preporuke vijeća o, posebno Osmom amandmanu, razmatrao je zajednički odbor obaju domova parlamenta, koji je temi posvetio brojne rasprave i došao do zaključka da se na temu Osmog amandmana treba raspisati referendum, rezultati kojeg su za posljedicu imali promjenu ustava.
Na primjeru rasprave o klimatskim promjenama, Mejia kao jedan od indirektnih ishoda rada vijeća građana prepoznaje i zaokret u medijskom izvještavanju o klimatskim promjenama, koje je tijekom vremena zadobilo neutralniji, na različitim dostupnim informacijama utemeljen ton.
Uspjeh prvog irskog vijeća građana vodio je ka formiranju drugog koje se u periodu od 2020. do 2021. bavilo pitanjem politika usmjerenih ka postizanju jednakosti spolova, a nedavno je s radom završilo i vijeće građana koje se bavilo utjecajem na smanjenje zloporabe droga.
Čini se da su osnovne vrijednosti ovog mehanizma, kao što su otvorenost i transparentnost, jednakost mišljenja, učinkovitost, poštovanje i kolegijalnost, prepoznati i na političkoj i na razini javnoga mnijenja.
Autorica: Jelena Androić
Fotografija preuzeta s https://citizensassembly.ie/about/