Sherif Rushdy, naš dugogodišnji sugrađanin, magistar je sistemske znanosti i međunarodnog razvoja i osoba s 40-godišnjim iskustvom profesionalnog i volonterskog angažmana na razvoju zajednica te iskustvom konzultanta na lokalnim, nacionalnim i međunarodnim projektima društvenog i gospodarskog razvoja, na četiri kontinenta. Potpomagao je razvoj grupa građana temeljenih na zajednici, ali i razvoj formalnijih nacionalnih i globalnih organizacija u konceptualizaciji njihovog rada, definiranju i formiranju njihovih očekivanih rezultata te postavljanju metoda i procjena ishoda. Kao osoba koja je prisutna pri (gotovo) svim riječkim procesima i praksama razvoja zajednice i uključivanja građana u političke i društvene procese, posebno kroz pružanje podrške i suradnju s riječkim udrugama i građanskim inicijativama, ali i Gradom Rijekom, Rushdy je idealan sugovornik i na temu koncepta vijeća građana.

Na seminaru “Budi susjed” u organizaciji udruge Urbani separe u travnju ove godine, čiji je cilj bio potaknuti razmjenu praksi, razmišljanja i učenja raznolikih aktera koji čine riječke zajednice, govorili ste o vama važnom konceptu “raditi na rubu kaosa” (working at the edge of chaos), posebice u kontekstu lokalne samouprave. Možete li ga ukratko objasniti, jer mi se čini da je bitan za vaš opći pogled na rad lokalne samouprave?

U složenom sustavu, postoje zone stabilnosti koje se nazivaju “atraktori” i zone nestabilnosti ili kaosa. Snažni atraktori jamče trajnost sustava, osiguravajući mu da preživi. No previše reda sprječava sustav da se prilagodi promjenjivim okolnostima. To zahtijeva dopuštanje određenoj količini “kaosa” da generira inovacije i transformacije, ili djelovanje u zoni koja se naziva “rub kaosa”. U kontekstu lokalne samouprave, mjesni odbor je sučelje između reda i kaosa, između pravila i propisa koji održavaju sustav odozgo (ali sprječavaju promjene) i fleksibilnosti, energije i inovativnosti koji žive u zajednici. Djelovanje na razini ovog sučelja područje je koje najviše obećava u smislu uvođenja društvenih promjena u cijeli sustav i postizanje transformacije sustava.

Što mislite o mjesnim odborima kao okruženju za razvoj zajednice? Koje glavne izazove prepoznajete, a što je glavni potencijal mjesnih odbora za razvoj zajednice? Koji preduvjeti trebaju biti ispunjeni za aktivnije sudjelovanje građana u mjesnim odborima i razvoju zajednice?

Kao što je objašnjeno, mjesni odbor je potencijalno najplodonosnije okružje za razvoj zajednice. On je poveznica između građana i Grada, i ako je osnažen, dobro upravljan i podržan, može postati žarište transformativne društvene promjene u susjedstvu/lokalnoj zajednici, od fizičke infrastrukture do održivog okoliša, društvenog razvoja, društvene integracije i procvata umjetnosti i kulture. Mjesni odbori trenutno se suočavaju s ogromnim izazovima u ostvarenju ove vizije. Prvi je nepostojanje takve zajedničke artikulirane vizije. Ona je neophodna kako bi se svi potaknuli na djelovanje na ovoj razini. Ostali izazovi uključuju nedostatne ovlasti, autonomiju i resurse za pravilno uključivanje građana u razvoj zajednice, nedostatak kapaciteta vijeća MO da obavljaju svoje poslove na potrebnoj razini, nisku razinu svijesti, motivacije, predanosti, angažmana zajednice u izborima za mjesne odbore te u njihovim programima i donošenju odluka, dijelom i zbog percipirane irelevantnosti u očima javnosti te cjelokupnog “sustava” koji nije osmišljen da podrži nastanak jakih MO.

Postizanje aktivnijeg sudjelovanja građana u radu njihovih mjesnih odbora i razvoj njihovih zajednica zahtijevat će rješavanje svakog od izazova, počevši od dijaloga o ulozi i potencijalu mjesnih odbora.

Nedavno je Vijeće građana predalo gradonačelniku Rijeke, Marku Filipoviću, 90 preporuka o tome kako Grad Rijeka može unaprijediti sustav mjesne samouprave i povećati sudjelovanje građana u razvoju lokalne zajednice. Sudjelovali ste na međunarodnoj konferenciji o vijećima građana koja je održana u Rijeci u lipnju 2022. godine. Što mislite o tom konceptu? I o rezultatima rada prvog Vijeća građana Rijeke?

U vrijeme konferencije nisam bio siguran kako će funkcionirati koncept vijeća građana, posebno u smislu prirode preporuka koje bi dolazile od nasumično izabrane grupe građana koji ne posjeduju prethodnu svijest o pitanjima o kojima će raspravljati. Upravo sam imao priliku brzinski proći kroz 90 preporuka koje je poslala grupa i jako sam impresioniran ishodom. Preporuke se odnose na sve gore navedene izazove. Bio sam posebno zadovoljan preporukama koje pozivaju na formalniju i redovitiju razmjenu mišljenja i ideja između vijeća MO i građana, jer to je ključno za rad na „rubu kaosa“, a ako se provede, ta će razmjena biti transformativna i imat će reperkusije za cijeli sustav. No ovo su samo preporuke; one se sada moraju pretočiti u djelo.

Vaša praksa snažno je usmjerena na promicanje koncepta “kokreacije”. Možete li ga ukratko pojasniti?

Kokreacija je upravo taj proces implementacije svih preporuka, vijeća građana u ovom slučaju. Ona daleko nadilazi davanje preporuka i uključuje blisku i kontinuiranu suradnju između Grada i građana. Koncept proizlazi iz spoznaje da institucije, koliko god jake bile, ne mogu same riješiti složene probleme s kojima se suočavamo. Moraju se osloniti na golem rezervoar energije, dobre volje i iskustva koji žive u zajednici. S tim u vezi, korisno je redefinirati pojmove moći i autoriteta u kontekstu upravljanja. Zajednica ima moć, ali nema autoritet; institucije imaju autoritet, ali ne i moć. Ovlasti im se dodjeljuju izborima. Institucije te ovlasti moraju upotrijebiti da oslobode moć koja leži u zajednici i zatim na taj način opunomoćenu zajednicu voditi prema procesima koji zadovoljavaju potrebe svih. Kokreacija je nastojanje da se zajednice i institucije uključe u proces suradnje, od identifikacije potreba do formuliranja politika i programa, provedbe, praćenja i evaluacije projekata. I kroz sve to, do kolektivne dinamike procesa učenja. Na taj će se način pojaviti nova, neočekivana a održiva rješenja.

Kontinuirano podržavate lokalne građanske inicijative, mnogo radite i s mladima. Prenosite svoje bogato znanje i iskustvo. Na čemu bi u budućnosti trebao biti fokus za jačanje lokalnih zajednica i aktivno sudjelovanje građana?

Jačanje mjesnih odbora i aktivno sudjelovanje građana zahtijeva zajedničku viziju, promjenu stavova, razvoj kapaciteta, inkrementalne sistemske promjene i uključivanje u sustavni proces učenja. Ono se neće postići preko noći i zahtijeva predanost dugoročnom procesu. Postizanje navedenog ne može se postići u vakuumu: ono mora biti ugrađeno u akciju. Zbog toga je financiranje malih projekata ključno za proces jačanja mjesnih odbora; navest ću projekte poput Riječkog programa lokalnog partnerstva ili projekte u okviru Civilnih inicijativa ili Zelenog vala Rijeke 2020 – EPK. No, ti projekti ne mogu sami sebi biti svrhom. Moraju se gledati kao polazište za proces razvoja zajednice. U projektima nije najvažnije ono što je postignuto, nego način na koji je zajednica bila angažirana, kako su surađivali, kako ih je podržavao gradski sustav, što su naučili i što će još učiniti kako bi izgradili “male uspjehe”. Morate početi s malim i postupno graditi složenost i opseg, u sve široj spirali promjena. To je osobito tako u radu s mladim ljudima i adolescentima: oni su pokretači promjena koji će izgraditi nove zajednice. Moraju biti inspirirani, osnaženi, podržani i transformirani kroz taj proces uključivanja u male projekte koji imaju društvenu korisnost. Upravo je to ono što nastojimo postići u radu s mladima.

Razgovor vodila: Jelena Androić