Odabir sudionika predstavlja važan stup legitimacije svakog vijeća građana. Građani i građanke se biraju slučajnim odabirom iz cijele populacije grada, regije ili države, ovisno o tome na kojoj razini se organizira vijeće građana. Drugim riječima, sudionici u vijeću građana određuju se ždrijebom. U postupku ždrijeba svaki građanin i građanka ima iste izglede da bude izabran/a. Nasumični odabir ždrijebom omogućuje egalitaran i inkluzivan postupak. Osim jednakih izgleda koje osigurava postupak ždrijebanja, primjenjuje se i statistička reprezentativnost sudjelujuće grupe građana koja se želi postići slučajnim odabirom. Ona bi trebala što je moguće bolje odražavati socijalno-strukturnu heterogenost ukupnog stanovništva. To znaci da se ždrijeb provodi tako da se uzmu u obzir relevantne kategorije društvene strukture poput spola, obrazovanja i regije. Broj sudionika ovisi o razini djelovanja i najčešće se kreće se od 50 do 160 pa i više uključenih građana i građanki. Vijeća građana su, dakle, dovoljno mala da omoguće interaktivnu raspravu i dovoljno velika da svojim sastavom daju reprezentativnu sliku stanovništva.
Međutim, s velikom populacijom (npr., na nacionalnoj razini) čistim slučajnim odabirom postoji rizik da se neće postići željena raznolikost sudionika za pitanja o kojima se odlučuje. Stoga, ovisno o ciljevima i temama, moraju se specificirati kriteriji koji upravljaju stratifikacijom lutrije kako bi se postigla potrebna reprezentativnost. U tom slučaju ovi kriteriji moraju biti izričito navedeni i obrazloženi. To je tim važnije učiniti ako nadilaze uobičajene, vrlo općenite društveno-strukturalne čimbenike. Obilježja kao što su spol, regionalno podrijetlo i obrazovanje uvijek se mogu činiti relevantnima, ali za određene teme može se činiti da vrijedi uzeti u obzir dodatne kategorije: stranačka pripadnost kada je u pitanju moguća reforma izbornih zakona; razlike u dohotku kada se raspravlja o poreznoj politici; ili seksualnu orijentaciju ako kontroverze uključuju obiteljsku ili socijalnu politiku. Osnovno načelo u svakom razmišljanju o relevantnim kriterijima je da treba uključiti skupine koje su značajno pogođene odabranom temom odnosno problemom kojim se bavi vijeća građana — posebno one čije perspektive i interesi često bivaju marginalizirani u redovnom političkom procesu, bilo zato što ne žele sudjelovati ili zato što je njihova moć pregovaranja relativno mala.
Sudjelovanje u vijeću građana je dobrovoljno. Stoga je sasvim moguće da značajan dio onih koji su pozvani odluči – iz bilo kojeg razloga – ne sudjelovati. Sve dok su ti razlozi čisto individualne prirode, bavimo se praktičnim problemom naknadnog regrutiranja. Ali ako je odbijanje sudjelovanja u korelaciji s društveno-strukturalnim karakteristikama poput prihoda, obrazovanja ili statusa, tada se suočavamo s pristranošću koja je problematična za čitav proces. Budući da empirijske studije dokazuju da postoji upravo takva korelacija s participativnim ponašanjem, organizatori vijeća građana morat će poduzeti aktivne mjere za rješavanje problema kako demokratizacijski potencijal vijeća ni bi bio ugrožen. Što je jača uloga samoselekcije, to je potrebnije ciljano, stratificirano slučajno uzorkovanje koje čak može dodijeliti mjesta prema sustavu kvota ako se za to ukaže prilika ili potreba.
Osim toga, možda će biti potrebno uložiti dodatne napore u uključivanje sudionika vijeća građana iz određenih skupina koje pate od strukturnog deficita sudjelovanja (društvene grupe za koje znamo da u mnogo manjem obujmu od ostalih sudjeluju u redovnom političkom procesu). Stoga oni koji su zaduženi za odabir sudionika u vijeću građana mogu locirati i tražiti uključivanje osoba iz skupina s nižim prihodima ili onih s nižim formalnim obrazovanjem koji su nedovoljno zastupljeni u mnogim oblicima sudjelovanja. U tom kontekstu organizatori vijeća građana često osiguravaju odgovarajuću naknadu za sudjelovanje. U pravilu, za sudionike u vijećima građana pokrivaju se troškovi puta i smještaja (kada je to potrebno) a često se osiguravaju i razne vrste naknada. Za smanjenje motivacijskih prepreka za sudjelovanje, isplata “dnevnica” može biti koristan alat. Glavni cilj svih ovih mjera je omogućiti bolju reprezentativnost nego što je slučaj s postojećim demokratskim institucijama i praksama. Drugim riječima, cilj je izbjeći dominaciju „uobičajenih osumnjičenih“ („the usual suspects“) u participaciji jer je upravo to dodana vrijednost vijeća građana.
Autor: Filip Milačić
Fotografija: Tamara Fabac
