Vijeća građana nastala su kao odgovor na krize demokracije, slijedeći ideje i vrijednosti deliberativnog pristupa demokraciji. Ovaj pristup temelji se na tezi da samo kvalitetnijim uključivanjem građana u procese političkog odlučivanja možemo izaći iz krize demokracije koju čine nedovoljna zainteresiranost, nedovoljna i neadekvatna informiranost te nedovoljno sudjelovanje građana u formuliranju političkih odluka, a samim time i nedovoljan legitimitet donesenih odluka. Radi postizanja kvalitetnijeg sudjelovanja građana u procesu donošenja odluka vijeća građana provode deliberativnu proceduru čije su glavne komponente: identificiranje i oblikovanje javnog problema – teme rasprave (u vezi s kojom se donosi politička odluka), identificiranje i regrutiranje odgovarajuće populacije građana na koje bi se donesena politička odluka odnosila, postupak vijećanja, formuliranje i donošenje političke odluke.
U nastavku teksta fokus će biti na posebno kompleksnim fazama identificiranja i oblikovanje javne teme i identificiranja sudionika vijeća građana. U tekstu će biti predstavljeni ciljevi ovih faza, kao i izazovi s kojima se u svakoj od ovih faza susreću organizatori koji za cilj imaju odgovarajuću provedbu vijeća građana.
Identificiranje i oblikovanje teme rasprave
Glavni cilj ove faze je pronaći načine da se osigura „nepristranost“, inkluzivnost i uravnoteženost okvira unutar kojeg će se tema razmatrati. Da bi se taj cilj postigao potrebno je prije svega identificirati tijelo odnosno odbor zainteresiranih strana: političare i stručnjake koji će sudjelovati u izradi informativnih materijala i/ili u plenarnim raspravama tijekom rada vijeća građana. Imajući u vidu da način na koji su okviri teme postavljeni, kao i način na koji su definirani, neizbježno određuje sam način na koji se tema raspravlja, odbor zainteresiranih strana mora biti određen tako da jamči zastupljenost svih perspektiva sagledavanja najvažnijih argumenata – kako u okviru informativnih materijala (ili informativnih sesija), tako i u okviru plenarnih sesija. Ovo je posebno važno kada se radi o polarizirajućim temama.
Također treba napomenuti da je prilikom formuliranja kriterija odabira teme dobro uzeti u obzir i veličinu političke zajednice koja odlučuje. Najčešće se biraju lokalne teme jer omogućavaju lakšu regrutaciju sudionika a zbog pretpostavke veće zainteresiranosti građana za sudjelovanje u slučajevima kada su problemi rasprave opipljivi i bliski građanima. Osim toga, kako bi proces proizveo političke učinke, u ovaj je proces potrebno uključiti političke predstavnike između ostalog i kako bi ih se kasnije pozvalo na odgovornost za odluke proizašle iz vijećanja. Ovo nikako ne znači da se vijeća građana mogu provoditi samo na lokalnoj razini i u vezi s lokalnim politikama, ali je njihova provedba na lokalnoj razini lakša.
Kod konstituiranja odbora zainteresiranih strana najvažnije je paziti da ga čine vjerodostojni i kompetentni ljudi i, koliko je to moguće, politički raznoliki stručnjaci, ali i svi ostali politički subjekti koji zastupaju različite pozicije. Glavni zadaci koji stoje pred ovim odborom je utvrđivanje da je sastav plenarnih sesija inkluzivan a informativni materijal (ili sesije) nije ograničen namjernim ili nenamjernim propustima organizatora.
Vidjevši da su vijeća građana uronjena u kontekst društveno-političkih interakcija unutar kojih se odražavaju pozicije moći, veliki izazov pred organizatorima je taj da sama vijeća građana ne postanu arene za reprodukciju političke moći. Naime, može se dogoditi da su pokretači i promicatelji vijeća građana politički akteri koji teže tome da se građane izloži samo jednosmjernim informacijama i argumentima, usmjeravajući ih prema političkoj odluci promoviranoj od strane tih samih političkih aktera. Kasnije bilo bi moguće predstavljati odluku proizašlu iz takvog procesa kao odluku građana i time osigurati njezin legitimitet.
Osiguravanje uključivanja i predstavljanja različitih perspektiva u vijeću može biti otežano ili onemogućeno i u slučajevima kada je tema u javnoj sferi već vrlo polarizirana pa suprotstavljene strane ne mogu pronaći odgovarajući način za suradničku izradu informativnih materijala i pripremu rasprava i prezentacija na plenarnim susretima vijeća. U tom je slučaju u pisanim materijalima potrebno istaknuti tko zastupa koje stajalište i organizirati tekstove tako da budu zastupljeni svi zastupljeni različiti stavovi. U slučaju plenarnih susreta vijeća potrebno je osigurati profesionalne moderatore s iskustvom u političkim debatama. Zbog svega navedenog potrebno je shvatiti da se vijeća građana ne mogu promatrati izdvojeno od društveno-političkog konteksta te u svim fazama procesa, a posebice u fazi oblikovanja tema, osigurati uključivanje različitih perspektiva, ideja i vrijednosti koje postoje u svezi teme o kojoj se raspravlja.
Identifikacija i regrutacija građana
Glavni cilj ove faze je postići da sve postojeće perspektive i stavovi onih koji bi bili ili će biti pogođeni političkom odlukom budu uključeni u raspravu o toj političkoj odluci. Stoga je već u ovoj fazi potrebno postići inkluzivnost, koja sama po sebi nije lako dostižan ideal.
Predstavnički model demokracije inkluzivnost postiže kroz odabir političkih predstavnika od strane svih građana. Logika koja je u slučaju predstavničkog sustava važeća je sljedeća: Politički predstavnici izabrani na izborima nastavljaju tijekom mandata predstavljati stavove i perspektive, te interese i preferencije građana koji su ih izabrali. Krize demokracije i visoka razina nepovjerenja u institucije predstavničke demokracije ukazuju nam na činjenicu da to najčešće nije slučaj i da građani drže da se politički predstavnici, jednom odabrani, otuđuju od građana. Vijeća građana upravo u ovom aspektu nude rješenja time što u procese donošenja odluka uvode i “obične” građane. Međutim, problem uključenosti svih i dalje ostaje izazov pred kojim se nalaze vijeća građana. Metode odabira uzorka građana koji će sudjelovati u vijećima mogu biti različite ali u svakom slučaju moraju osigurati pluralnost perspektiva i preferencija.
Zbog toga se vijeća građana najčešće temelje na uključivanju reprezentativnog uzorka građana. Kada ovaj uzorak nije moguće formirati, onda se cilja barem na ispunjenje određenih kvota stanovništva (poštujući kriterije spola, godina, razine obrazovanja, ekonomskog statusa) kako bi se postigla pluralnost koja postoji u određenoj populaciji.
Međutim proces regrutiranja ovakvog uzorka također nosi određene izazove. To je prije svega pitanje autoselekcije građana. Nužno je kroz različite tehnike (poput davanje naknade za sudjelovanje u vijeću, učestalo pozivanje i stavljanje posebnog fokusa na politički pasivnu populaciju) osigurati da oni koji najčešće ne sudjeluju u političkim procesima ipak prihvate poziv za sudjelovanje u vijeću građana. Pitanje autoselekcije bilo bi još značajnije kad bi se građani pozivali bez osvrta na kvote stanovništva. U takvoj situaciji bilo bi moguće čak i zloupotrebiti vijeća građana namjernim mobiliziranjem određene političke grupacije koja bi onda, kada bi unutar vijeća imala većinu, mogla donijeti odluku koja ne odgovara interesu cjelokupne populacije.
Postupak nasumičnog uzorkovanja doprinosi vrijednosti vijeća građana na dva načina. S jedne strane, slučajni uzorak prati znanstvenu logiku čineći vijeća građana “statističkim mikrokozmosom” opće populacije. S druge strane, činjenica da svaki građanin ima jednaku priliku biti biran ili izabran, povezan je s načelima inkluzivnosti i jednakosti, a istovremeno doprinosi osjećaju povjerenja javnosti u vijeća građana.
Autorica teksta: Irena Fiket, Institut za filozofiju i društvenu teoriju, Sveučilište u Beogradu
Fotografije: Tamara Fabac (Udruga SMART) i Smiljana Radović Lagator (Grad Rijeka)
